Fundus

Fundus Muzejske zbirke Kastavštine posjeduje preko 2000 predmeta. Kako bi smo posjetiteljima omogućili uvid u dio muzejske građe koja je na pohrani i u stalnom postavu, postupno ćemo objavljivati odabrane predmete u ovoj rubrici. Uz objavljeni predmet donosimo njegove karakteristike, povijesni kontekst i vrijeme njegovog nastanka.

scan0017

Ulomak zvona s glagoljskim natpisom 16. stoljeće bronca, lijevano 35X24X13 cm MZK 1200

 

Ulomak zvona izrađen od bronce nosi glagoljski natpis LUKA+M..Zvono se nalazilo na preslici crkve sv. Viktora na Kalvariji u Kastavu, a potječe iz 16. stoljeće. Cijelo zvono bilo je promjera 32 cm, visine 47 cm i težine 42. kg. Zahvaljujući opisu zvona, dr. Antona Gnirsa pokrajinskog konzervatora, povjesničara, i arheologa za Austrijsko primorje i Kranjsku saznajemo da je na donjem vijencu bio je glagoljski natpis s imenima četiriju evanđelista MATEI+LUKA+MARKO+IVAN+. A. Gnirs popisao je sva crkvena zvona na području sjevernog primorja, Istre i Kvarnerskih otoka koja su trebala biti rekvirirana za izradu municije i oružja u Prvom svjetskom ratu, te nam tako ostavio vrijedan popis umjetnina koji je i danas od velike pomoći u istraživačkom radu. Samo sa područja Kastavštine bilo je popisano šest crkvenih zvona od kojih su dva trebala biti vraćena. A. Gnirs piše da će zvono sv. Viktora biti predano kastavskoj općini na čuvanje, no zvonu se gubi trag.

Fragment zvona pronašla su djeca ispred crkve sv. Viktora nakon Drugog svjetskog rata, a 2008. darovano je Muzejskoj zbirci Kastavštine.

scan0018

Torbica Visco, Italija, 1943. tekstil, vez MZK 997

Torbica od žućkastog platna sa ručkama izrađena kao podsjetnik na internaciju u fašistički logor Visco. Izvezena je s obije strane. Na jednoj strani prikazana je drvena baraka s brojem 427 i žičana ograda. Baraka je prikazana autentično: potpuno zatvorena prostorija s kosim krovom na kojem je otvor za zrak. Radi se o baraci u kojoj je bila smještena gđa. Dukić Milih za vrijeme svog boravka u logoru. Izvezen je natpis Visco 1943. i cvijet. Na drugoj strani nalazi se natpis ZA USPOMENU DENICE, te monogram ZJ (Zdenka Jurčić). Torbicu je gđa Zdenka poklonila svojoj nećakinji Danici kojoj je dvije godine služila kao školska torba.

 

scan0015-1

Škatula za lapiši/ Pernica,1844., drvo, ručna izrada, 4×24,3×4,5 cm, MZK 721

Škatula za lapiši kako se na čakavskom dijalektu u Kastvu zove pernica za olovke, svjedoči nam o razvoju školstava Kastavštine. Dječačka pučka škola u Kastvu osnovana je 1770., kada Marija Terezija uvodi dekret o obaveznom školovanju djece na području Habsburške monarhije. Povodom tog događaja i kastavsko općinsko vijeće na čelu s kapetanom Jurjem Vlahom usvojilo je odluku o osnivanju škole. U početku je škola bila namijenjena za dječake da bi se 1877. otvorila Djevojačka učiona za djevojčice. Tako su djeca Kastavštine naučila čitati i pisati, a koristila su pločice za pisanje umjesto bilježnica, te ovakve kutije za olovke koje su preteća današnjih pernica.


Igračke – Model kuhinje Josip Spinčić Kovačev, Kastav, oko 1955. ručna izrada PPMHP MZK 493 do MZK 518

Komplet igračaka koji uključuje vetrinu, šparget te pribor za kuhanje i pribor za jelo. Model kuhinje izradio je profesor Josip Spinčić Kovačev za svoju kćer, koja se s njima igrala pedesetih godina 20. stoljeća. Budući da se igračke sve do 1960-ih godina uglavnom izrađivale kod kuće, njihov je izled ovisio o spretnosti roditelja ili samog djeteta. Prije masovne tvorničke proizvodnje, igračke za prodaju izrađivali su različiti obrtnici i prodavali ih na sajmovima.

Najčešće su to bili uporabni predmeti manjih dimenzija, a djeca su igrajući se s njima imitirala svijet odraslih, usvajajući obrasce ponašanja koji će im biti od koristi kada i sami jednog dana postanu dio tog svijeta.

Stalak za sliku od terakote 20.st. 15x11x15.5 cm MZK 1076

Predmet je izradio Ivan Trinajstić prilikom prvog zarobljeništva u Njemačkoj, gdje je radio u tvornici cigle Fegchtedt – Northausen kao ratni zarobljenik bivše vojske Kraljevine Jugoslavije. Na fotografiji s Ivanom su i njegova braća, pali borci NOP-a, Nardo, prvi s lijeva, poginuo 1943. kod Hreljina i Berto, u sredini, poginuo 1944. kod Labina.

Medalja Prvog tabora, olovo, strojna izrada, Beč, 1871.3.7x3x0.3 cm MZK 176

Medalju u čast Prvog tabora naručili su u Beču kastavski čitaoničari. Na brijegu sv. Mihovil kraj Kastva 21. svibnja 1871., održan je Prvi tabor Hrvata Istre i Kvarnerskih otoka. Tabori u Istri bili su organizirani u sklopu prodora ideja Hrvatskog narodnog preporoda i Ilirskog pokreta koji su jačali od 1860-ih. Tada su istarski Hrvati započeli ostvarivati svoje nacionalne ideje kroz organizirani pokret. Na Prvom istarskom taboru trebalo se raspravljati protiv udruženja Istre, Goričke i Trsta u jednu pokrajinu. Rasprava u taboru trebala je biti sudruženje Jugoslavljanja, uvođenje narodnog jezika u škole i javne ustanove, te pomorska orijentacija primorskih krajeva. Kako je vlast zabranila rasprave o gore navedenim temama moglo se raspravljati jedino o gospodarskim i razvojnim temama. Tabor su priredile osobe dobro poznate iz političkog i društvenog života Kastavštine: F. Steidle, A. Rubeša, F. Marotti, E. Jelušić, F. Kraljić, F. Sever i J. Velikonja. Istarski tabor jedan je od niza preporodnih skupova naroda na otvorenom koji su se održavali u Sloveniji i Istri 1970-ih. Organizirani su po uzoru na Češke tabore, a poznata krilatica tabora je bila Složimo se! po uzoru na češku krilaticu Združme se!

 

Sveti Viktor Kastav, kraj 19. stoljeća postament 4.5x21cm, skulptura 42×12.5x8cm MZK 545

Skulptura svetog Viktora vjerojatno se nalazila u istoimenoj crkvi smještenoj na kastavskoj Kalvariji. Datira se u kraj 19. stoljeća, a izrađena je kombiniranom tehnikom, gipsom i bojenjem.

Sveti Viktor štuje se kao jedan od egipatskih mučenika uz svetu Koronu. Bio je rimski vojnik u Egiptu ili Siriji koji je 177. podnio mučeništvo zbog kršćanske vjere koje se nije želio odreći. Dok je bio mučen tješila ga je žena vojnika Stefana, sv. Korona koja je također bila mučena zbog vjere. Sv. Viktor i sv. Korona posebice su se štovali u gradu Dvigradu (Dvogradu, Duo Castella) gdje su bile položene njihove relikvije u crkvi sv. Sofije. Kada su u 14. stoljeću vođeni ratovi Venecije i Genove, Dvigrad je bio na strani Venecije, a Sv. Lovreč Pazenatski kod Poreča na strani Genove. Oslabljeni Dvigrad opljačkali su đenovljani zajedno sa stanovnicima sv. Lovreča. Kao uspomenu na poraz Dvigrada odnijeli su relikvije u svetlovrečku župnu crkvu, gdje se i danas nalaze. Blagdan sv. Viktora i sv. Korone slavi se 14. svibnja. Kako je Kastav geografski i administrativno pripadao Istri tako se kult štovanja sv. Viktora proširio i na Kastavštinu. Štovanje ovih svetaca specifično je za područje Istre tako da se još nazivaju istarskim svecima. Kult štovanja sv. Viktora u Kastvu vremenom je zaboravljen, danas se slavi sv. Jelena Križarica kao zaštitnica župe i grada.

Diploma Josipa I Beč, 26.02.1707. PPMHP MZK 1039

Diploma Josipa I, rimsko-njemačkog cara, hrvatsko-ugarskog kralja, češkog kralja i nadvojvode Austrije, izdana je u Beču 26. veljače 1707., pisana je latinskim jezikom na pergameni. Njome car potvrđuje Kastavski zakonik i regulira odnose između isusovačkog kolegija u Rijeci i kastavske kapetanije. Kastavski zakonik zapisan je 1400., a zapisane su uredbe koje su se usmeno prenosile generacijama. Izvornik nije sačuvan, već prijepisi na čakavskom, latinskom, talijanskom i njemačkom jeziku. Pretpostavlja se da je izvornik pisan glagoljicom na čakavskom narječju. Kastavskim zakonom ili ustavom kako ga je nazivao, bavio se tada mladi pravnik Matko Laginja koji izdaje njegove dijelove u zadarskom Časopisu Pravo 1873./1874. Laginja donosi 72 kapitula i završni dio zakona s pripadajućim komentarima. Kastavski zakonik imao je zadaću urediti odnose u kastavskoj komuni, kao što su: vlastelinski prihodi koje su kmetovi davali u naturi i novcu, održavanje javnog reda i mira, upravno i vojno ustrojstvo, poštivanju vijećnika i građana te ostalih segmenata iz društveno-političkog života.